Sličnosti kineskih i bosanskih piramida
Tijekom posjete Kini Semir Osmanagić se susreo s vodećim kineskim arheolozima. U razgovoru s direktorom Arheološkog instituta provincije Shaanxi profesorom Jiao Nanfengom dogovorena je suradnja Instituta i Fondacije na istraživanju bosanskih i kineskih piramidalnih građevina.
Vodeći arheolog u impresivnom Mauzoleju Han Yang Ling, gdje se nalazi najveća piramidalna građevina u Kini, na zapadu poznata kao "Bijela piramida", profesor Cao Fa Zhan, otkrio je detalje s arheološkog iskopavanja tunela ispod piramide, odnosno, mauzoleja.
Utvrđena je sličnost u pravilnoj geometriji i orijentaciji prema stranama svijeta bosanskih i kineskih piramidalnih struktura koje su, u oba slučaja, prekrivene zemljom i vegetacijom već duže razdoblje.
Oko 200 piramida u središnjoj Kini
Među tisućama piramidalnih građevina koje se nalaze u obje Amerike, Africi, Europi i Aziji svakako su za vanjski svijet najmisterioznije kineske piramide. Zahvaljujući šturim izvještajima u nekoliko knjiga objavljenih u Europi i SAD u posljednja dva desetljeća, te satelitskim snimcima koji su danas dostupni, može se zaključiti da geometrija piramida i pravilna orijentacija postoji u slučaju više od 200 uzvišenja razbacanih širom središnje kineske provincije Sheensi.
Fotografija američkog pilota iz 1945. godine koja prikazuje jedno od piramidalnih uzvišenja u blizini grada Xi’an otvorila je raspravu o postojanju kineskih piramida i njihovim ogromnim dimenzijama. Prve procjene veličine ove građevine, koja je popularno nazvana "Bijela piramida", su govorile o visini između 300 i 600 metara što bi daleko nadmašilo visinu Bosanske piramide Sunca ili Keopsove piramide. Naknadne provjere su potvrdile neosnovanost te tvrdnje.
Opći zaključak u vezi službenog, državnog arheološkog pristupa ovim strukturama bio bi slijedeći: do sredine 1970-ih godina odvijala su se povremena i manja arheološka istraživanja. Sredinom 1970-ih započinje se sa nekoliko velikih projekata čije je rezultate i obim unaprijed odredila kineska Vlada. Početak trećeg tisućljeća donio je još značajnije otvaranje kineskih kulturnih i arheoloških ustanova prema svijetu (Njemačka, Japan, ali i SAD i Velika Britanija) i završetak nekoliko izuzetnih arehološko-muzejskih kompleksa kojima gotovo da nema premca u svijetu.
Da li su sve prepreke pale u pogledu opsega istraživanja? Nisu.